Desetak raskošnih srednjovjekovnih grobova s posmrtnim ostacima 13 ljudi napokon je proširilo svoje genetske tajne, sada kad su istraživači izgradili obiteljsko stablo ljudi koji su tamo pokopani.
Istraživači su u početku pronašli rane srednjovjekovne sahrane - koja drže tijela 10 odraslih i troje novorođenčadi - 1962. godine u južnom njemačkom gradu Niederstotzingen. Sadržaj grobova zaslijepio je arheologe, koji su se odmah počeli baviti proučavanjem ornamenskog oklopa, opreme za obruče, nakita i mačeva zakopanih s pojedincima. Ali nisu mogli shvatiti na koji su način ti ljudi (od kojih su neki bili ratnici) povezani.
Sada nova genetska analiza osam ovih osoba otkriva da su pet osoba bili izravni srodnici, ali ostale tri nisu uopće povezane. [Fotografije: Srednjovjekovni skeleti podignuti u blizini Svetog groba u Engleskoj]
Moguće je da su neki od ovih nepovezanih ljudi "usvojeni kao djeca iz druge regije kako bi se obučavali kao ratnici, što je u to vrijeme bila uobičajena praksa", napisali su istraživači u studiji, koja je juče objavljena na mreži (5. rujna) u časopis Science Advances.
Dosadni grobovi pripadaju Alemanni, skupini njemačkih plemena koja su živjela u regiji koja obuhvaća modernu Njemačku, Francusku, Švicarsku i Austriju. Nakon što su Alemanni poraženi od Clovisa I, prvog kralja Franaka, A. 497., postali su dio Meksičkog kraljevstva. Kad se to dogodilo, Alemannijeve pogrebne prakse promijenile su se; počeli su sahranjivati svoje domaćinstvo (poznato kao familia) u bogato opremljenim grobovima, zvanim adelsgrablege.
Ova posebna adelsgrablege ista je obitelj vjerojatno koristila kroz dvije generacije, otprilike oko 580. do 630., oko 200., rekli su istraživači.
Iako neki od pokopanih ljudi nisu bili genetski povezani s familijom, uobičajena sahrana sugerira da su "podignuti s jednakim poštovanjem u familiji", napisali su istraživači u studiji. Zapravo, ovi srednjovjekovni ukopi ukazuju na to da su i srodstvo i zajedništvo bili pod jednakim odnosom, rekli su istraživači.
Genetička analiza na osam pojedinaca također je pokazala da je njih šest vjerojatno iz sjeverne i istočne Europe, dok je dvoje vjerojatno iz sredozemne regije, otkrili su istraživači. Još jedna genetska analiza na 11 osoba (koja je uključivala osam već proučenih) otkrila je da su oni vjerojatno muški, dodali su istraživači.
Prisutnost ženskog nakita u jednom od grobova sugerira da je on istovremeno odjednom držao ženke, ali te su žene vjerojatno ekshumirane i možda ponovo pokopane, rekli su istraživači. Muški sahrani nisu bili rijetkost u Merovinganskom kraljevstvu, vjerovatno jer su te sahrane namijenjene muškim ratnicima ili plemstvu.
Među skupinama iz sjeverne i istočne Europe, pet ih je rođaka drugog stupnja, što znači da su dijelili velike djedove i bake. Štoviše, analiza izotopa stroncija i kisika u njihovim zubima (izotop je varijacija elementa koji u svom jezgru ima različit broj neutrona) otkrila je da su ove osobe rođene lokalno, u Njemačkoj. No, iako su bile usko povezane, četvero od njih pet imalo je "kulturno raznoliku grobnu robu", rekli su istraživači.
Ovi nalazi pokazuju da su u Niederstotzingenu "različite kulturne pripadnosti mogle prisvojiti čak i unutar iste obitelji kroz samo dvije generacije", rekli su istraživači u studiji.
Studija baca svjetlo na Niederstotzingen, jedno od najpoznatijih mjesta ranog srednjovjekovnog groblja u Njemačkoj, rekao je Christian Meyer, arheolog osteo- i pogrebnika u OsteoARC-u, OsteoArchaeological Research Center iz Goslara u Njemačkoj, koji nije bio uključen u studiju.,
Rezultati "još jednom dokazuju da je ranosrednjovjekovno društvo doista bilo fluidno i prilagodljivo", rekao je Meyer u e-poruci WordsSideKick.com. "Svaka složena analiza koja dovodi do značajnih novih rezultata također bi nas trebala natjerati da preispitamo unaprijed zamišljene predodžbe o srodstvu, grobnim dobrima i sveukupnim obredima sahrane. Uvijek je to mnogo složenije i nijansiranije nego što se može činiti na prvi pogled."
Izvorni članak o WordsSideKick.com.
Srednjovjekovno groblje u njemačkoj čuva genetsku tajnu.